Zagreb
Film Festival
07 - 11 Listopad 2003
Adresa
Zvonimirova 54
10000 Zagreb
Croatia
Telefon
385 1 464 77 00
Fax
385 1 464 75 87
e-mail
info@zagrebfilmfestival.com
|
|
|
08.10.2003
MOJ BORIS JE ROBOT |
Glavni lik filma je robot Boris, proizvod trojice znanstvenika nastao u tamnim podzemljima labaratorija, koji je osmišljen da nalikuje èovjeku. No, Boris može puno više toga no što su njegovi tvorci svjesni. Ovo je kratki uvod u film COVAC Adama Hashemia, samoukog danskog redatelja koji se u ovaj doselio iz svijeta video spotova.
Uz tvoj film stoji podatak da uvodi u svijet kafkijanskog futurizma. Kako se to uklapa u tvoju viziju COVAC-a?
Da, on jest uvod u svijet znanstvene fantastike, ali je istovremeno i blizak našem svijetu. Ovo je izvan prièe, baš se radi o stvaranju svijeta. Veæinu vremena smo bili u labaratoriju okruženi svim tim mašinama, èudnim izumima, no one funkcioniraju na posve birokratski naèin i to je istovremeno komièno. Podsjeæa me na moj doživljaj istoène Europe. No, to je samo moja vizija. Glavna inspiracija bila mi je istoènonjemaèka tajna policija, iz nje sam izvukao poneke prièe i na njima utemeljio neke likove. Cijeli COVAC-ov svijet je apsurdan, iz njega ne možeš pobjeæi i to je glavni smisao. Boris je šarmantni robot koji pokušava nadiæi svoje sposobnosti i pobjeæi iz svijeta u kojem je zarobljen, no to naprosto nije moguæe. I time se otvara egzistencijalna tema filma.
Koje bi sve bile metafore robota?
Dva su glavna lika u filmu - Zlatko Buriæ, dansko-hrvatski glumac koji èak i govori hrvatski u pojedinim dijelovima, i Boris kojeg glumi frontman benda èiji èlanovi takoðer sudjeluje u filmu. Zlatko je znanstvenik koji je stvorio roborta i on sam na neki naèin gubi kontrolu nad svojim djelom što film približava frankensteinovskoj temi, no po meni ipak glavna tema ostaje ona egzistencijalna. Smisao je da ne možeš pobjeæi od onoga što jesi i to je ono ljudsko - mi imamo svoje slabosti. To je prièa koju sam želio isprièati.
Koji je bio tvoj put od režiranja spotova do kratkog filma?
Film je ono èime se želim baviti, zapoèeo sam sa spotovima jer se i sam bavim glazbom. Kratki film je izrazito zahtjevna forma, ne možeš stvoriti dramu. Kratki film treba biti apstraktna prezentacija. Želiš li stvoriti dramu izražavaš se dugometražnom formom, što je rako i sam Polanski. Kratki film bi trebao biti kao poezija, apstraktna verzija neèega. Ne možeš uæi dovoljno duboko u karakter stoga se zadržavaš na poeziji i apstrakciji, a mislim da je video spot savršena forma za to. Glazbeni spot mi je samo izlika za stvaranje apstraktnih oblika, pa to i pokušavam stvoriti radeæi spot. Naravno, ta se slika mora uklapati sa glazbom... Nikada ne idem za stihovima, pratim jedan elemant, komponiram glazbu sa slikom i ona daje glazbi neki novi ritam. U tome glavnu ulogu igra režija jer kroz nju stvaram taj interaktivni ritam, a ja sam bubnjar. Radio sam i dokumentarne filmove, no uglavnom se bavim režiranjem spotova stoga se na njih najviše i pozivam. Ja ne želim stvarati dramu pa tako veæinu èini glazba, ima i dijaloga, no ona dominira.
Što bi bile prednosti, a što nedostaci kratkog filma u odnosu na dugometražni?
Mislim da razlika izmeðu video spota i kratkog filma gotovo ni ne postoji i smatram pogrešnim pokušavati stvoriti dramu u kratkom filmu. Što se tièe dugometražnog filma u njemu je izraženija struktura koja nikad ne može biti toliko snažna u kratkoj formi u kojoj je naglasak na poetici. Bezbrojne varijacije strukture su jedan prostor izražavanja, no sloboda apstracije durometražnog filma je bitno manja. Prednost kratkog filma je u poetici. |
|
|
|
